Organska poljoprivreda i konzumiranje organske hrane može da bude jedan od načina rješavanja mnogih problema. U slučaju da ne dođe do skorijih promjena, prilika da se ispitaju neki od najvažnijih problema u ljudskom zdravlju mogla bi da bude propuṧtena
Kupovina hrane organskog porijekla uglavnom je povezana sa zdravim i održivim načinom života. Pojedini potrošači spremni su platiti i veću cijenu za organske proizvode sa poznatim porijeklom, vodeći računa o zaštiti životne sredine, životinja i pravednoj trgovini. Razlog biranja organske hrane je takođe povezan i sa zdravstveno sigurnosnim razlozima, kao što su ostaci pesticida ili bakterija otpornih na antibiotike u ishrani.
Upotreba đubriva
U organskoj proizvodnji se najviṧe upotrebljavaju đubriva bez štetnih ostataka pesticida, hormona, teških metala, kao i bez sjemena, korova i štetočina. To su uglavnom životinjski i biljni stajnjak, humus glistenjak, biološka fiksacija azota gajenjem leguminoznih biljaka, zelenišno đubrivo, kompost, treset, drveni pepeo i druge otpadne organske materije nastale kao sporedni proizvodi u prehrambenoj tehnologiji i industriji. Izbjegava se korišćenje vještačkih đubriva, pesticida i insekticida koji mogu da imaju negativne posljedice po zdravlje.
Dugoročna upotreba fosfornih mineralnih đubriva u konvencionalnoj proizvodnji doprinijela je povećanju koncentracije kadmijuma u poljoprivrednom zemljištu. Postoje indikacije da pri organskom uzgoju biljaka, a posebno pri uzgoju žitarica, koncentracija kadmijuma je relativno niska zbog razlika u izboru đubriva i sadržaju organske materije u zemljiṧtu. Ovo je izuzetno značajna informacija za ljudsko zdravlje, jer uzimanje hrane koja sadrži povećanu količinu kadmijuma dovodi do toksičnosti akumuliranjem kadmijuma u organizmu. Kadmijum je, uz živu i olovo, jedan od tri toksične hemikalije za koje je Evropska komisija odredila maksimalan rezidualni nivo u hrani. Trenutna izloženost kadmijuma kod ljudi je veoma blizu, a u nekim slučajevima i iznad dozvoljene granice. Dugoročni niz eksperimenata u posljednjih 100 godina pokazuje da žitarice kod kojih je primijenjeno mineralno đubrivo imaju tendenciju da sadrže veću količinu kadmijuma u odnosu na žitarice tretirane stajskim đubrivom.
Sadržaj minerala i vitamina u biljci je uglavnom bio veoma sličan bez obzira na način gajenja biljaka, ali na sve ovo veliki uticaj imaju i vrsta biljaka, vrsta zemljiṧta, klimatski, kao i mnogi drugi faktori. Razlika u količini i dostupnosti hranjiva u biljci utiče na razvoj i ukupan sastav biljaka. Međutim, nutritivna vrijednost biljnih namirnica je tek neznatno pogođena uticajem organske u odnosu na konvencionalni način proizvodnje hrane.
Istraživanja na životinjama
Eksperimenti na životinjama ukazuju na to da identično sastavljena hrana za ishranu životinja iz organske ili konvencionalne proizvodnje ima različite uticaje na rani razvoj i fiziologiju životinja.
Životinje u organskom uzgoju se hrane velikom količinom stočne hrane i relativno malom količinom koncentrata. Dokazano je da sastav masnih kiselina u ishrani utiče na sastav masnih kiselina u mlijeku, jajima i mesu. Kao što trava i djetelina imaju visok sadržaj omega-3 masnih kiselina, u organskom mlijeku je pronađeno 50% veći sadržaj omega-3 masnih kiselina u poređenju sa konvencionalnim mlijekom. Sličan efekat je uočen i kod organskog mesa. Dok veća količina omega-3 sadržaja sama po sebi predstavlja prednost sa prehrambene tačke gledišta, mlijeko, mliječni proizvoda i meso čine samo manji udio unosa omega-3 masnih kiselina u ljudskoj prehrani.
Uticaj organske ishrane
Do danas je izvedeno vrlo malo istraživanja sa svrhom direktnog uticaja organske hrane na ljudsko zdravlje. Istraživanja koja su se direktno bavila potencijalnim efektom upotrebe organskih proizvoda u ljudskoj ishrani su rijetka i uglavnom se zasnivaju na vrlo malim uzorcima trebao i kratkog su trajanja. Vjerovatni razlog za to je da bi svaki efekat na ljudsko zdravlje trebalo da se odnosi na dugoročnije efekte, a takva vrsta ispitivanja je metodološki prilično teško izvodljiva i veoma skupa.
Dosadaṧnja istraživanja su pokazala da se upotrebom organske hrane može smanjiti rizik od infekcija kod djece, a da kod odraslih smanjuje šanse za problem gojaznosti. Ovakav način ishrane povezan je i sa smanjenim rizikom od hroničnih bolesti kao što su dijabetes tipa 2 i kardiovaskularne bolesti. Ono ṧto je takođe poznato jeste da je sadržaj fenola povećan u organskoj hrani. Iako se vjeruje da fenoli posjeduju zaštitne efekte protiv određenih hroničnih bolesti kod ljudi, trenutno nije moguće dokazati razlike u bilo kojoj specifičnijoj zdravstvenoj prednosti s obzirom na način proizvodnje hrane.
Upotreba pesticida i insekticida je ograničena u organskoj poljoprivredi i mnoge epidemiološke studije ukazuju na negativne efekte određenih insekticida na kognitivni razvoj djece. Takvi rizici mogu se svesti na minimum upotrebom organske hrane, posebno za vrijeme trudnoće i u ranom razvoju djeteta. Shodno tome, od velikog značaja bi bilo i uvođenje zaštite bilja bez pesticida u konvencionalnoj poljoprivredi.
Razvoj biomarkera
Neka od objavljenih kliničkih istraživanja sa kontrolisanim eksperimentima bavili su se odnosom organske i konvencionalne hrane na biomarkere povezane sa zdravljem, uključujući antioksidativnu aktivnost i status, lipoproteine male gustine, kvalitet sperme, homocisteine, glikemiju i sl.
Većina ovih istraživanja nije dovela do značajnijih rezultata, ali je potrebno napomenuti da ih je većina bila zasnovana na ograničenom broju ispitanika, veoma kratkog roka trajanja, sa dosta specifičnim promjenama u ishrani, a ṧto je vjerojatno dovelo i do slabije statistike i nemogućnosti uočavanja drugačijih rezultata.
Prednosti
Zdravlje građana je ključni prioritet, a izloženost pesticidima, bakterijska otpornost na antibiotike i izloženost kadmijuma su neki od glavnih zdravstvenih problema. Ono ṧto je definitivno poznato jeste da se potrošači koji redovno kupuju ili konzumiraju organsku hranu hrane zdravije, ṧto se odnosi i na povećanu potrošnju voća, povrća i integralnih proizvoda, a manju potrošnju mesa u odnosu na ostale potrošače. To se svakako podudara sa činjenicom da je ovakav način ishrane od veoma velike važnosti i za održivost sredine, smanjenje emisije stakleničkih gasova i zagađenja zemljišta.
Organska poljoprivreda i konzumiranje organske hrane može da bude jedan od načina rješavanja mnogih problema. U slučaju da ne dođe do skorijih promjena, prilika da se ispitaju neki od najvažnijih problema u ljudskom zdravlju mogla bi da bude propuṧtena. Veći broj istraživanja je neophodan da bi se ustanovilo u kojoj mjeri organski način proizvodnje hrane, može poslužiti kao primjer održivog sistema ishrane, uzimajući u obzir posljedice po zdravlje i okolinu. Sva nova saznanja su veoma značajna i trebalo bi da ukazuju na potrebu daljnjih istraživanja.