Aktivisti organizacija civilnog društva iz BiH, uz podršku Mreže za ruralni razvoj u Bosni i Hercegovini, imali su priliku da se kroz seriju online webinara upoznaju sa iskustvima i najboljim primjerima iz Poljske u povlačenju i iskorištavanju sredstava iz EU fondova. Da bi se i šira javnost upoznala sa ciljevima održivog ruralnog i poljoprivrednog razvoja, urađen je intervju sa g-dinom Vojciech Szpocinski iz Fondacije za razvojnu politiku iz Poljske.
Zašto EU podržava ruralni razvoj, koji je glavni cilj EU vezan za ruralna područja?
Vojciech Szpocinski: Vjerujem da je jedna od ambicija EU da podrži blagostanje evropskih građana, kako u urbanim tako i u ruralnim oblastima. EU pokušava da zaštiti lokalne zajednice koje žive u ruralnim područjima, zajedno sa jedinstvenim lokalnim kulturama koje su povezane sa određenim regionima i poljoprivredom. Prirodno je, radi se o jačanju cjelokupnog evropskog društva.
Najvažniji cilj koji se odnosi na ruralna područja je vjerovatno njihov održivi razvoj, koji je usko povezan sa zaštitom ekoloških vrijednosti, društvenih vrijednosti, a takođe i preuzimanjem odgovornosti za životnu sredinu u cjelini. To su ciljevi obuhvaćeni novom perspektivom EU za 2021-27. Po mom mišljenju, glavni cilj ove nove perspektive je da proizvede dovoljnu količinu hrane i učini Evropu nezavisnom od spoljnog uvoza, s obzirom na uslove poštene i otvorene trgovine, prirodno. Dakle, ono što ne možemo da proizvodimo konkurentno, treba da uvozimo, ono što možemo da proizvodimo konkurentno – treba da izvozimo.
Sve razvijene ekonomije podržavaju svoju poljoprivredu. Zašto? Prvo, da se obezbijedi prihod farmera. Drugo – stimulisati lanac vrijednosti, zaštititi konkurentnost naše hrane na poljoprivrednom tržištu. Vjerujem da je zahvaljujući ovoj podršci moguće obezbijediti zapošljavanje u poljoprivredi, a istovremeno nema potrebe za kompromisima oko drugih ciljeva: borbe protiv klimatskih promjena, zaštite životne sredine, tradicionalnog pejzaža, zdravlja hrane ili zdravstvene zaštite životinja. Onih koji su dizajnirani da spasu tradicionalni ruralni pejzaž Evrope i osiguraju da hrana koju proizvodimo bude sigurna i zdrava.
Koji je glavni cilj Poljske kao zemlje, vezano za ruralna područja?
Računam da su ciljevi poljske ruralne strategije približno u skladu sa evropskim, uz određene izuzetke. Zbog fragmentirane strukture vlasništva nad zemljom u Poljskoj, definitivno želimo da naglasimo ulogu malih poljoprivrednika – male ili srednje porodične farme. Zatim fokusiranje na lance vrijednosti i preradu hrane. Željeli bismo da imamo više gotovih proizvoda koji se prerađuju ili na farmi ili u ruralnim oblastima. To bi poljsku poljoprivredu učinilo profitabilnijom
Posljednjih godina možemo primjetiti porast prihoda u seoskim oblastima u Poljskoj, što je suprotan trend nego u slučaju starih država članica EU, gdje se prihodi stanovnika ruralnih područja zapravo smanjuju. Naša poljoprivreda je još uvijek u sredini procesa modernizacije, stoga smo više usredsređeni na to da poljoprivrednike osposobimo za proizvodnju, obradu i efikasniju prodaju.
Postoje li u Poljskoj vidljivi trendovi u ruralnim oblastima u posljednjih 20 godina?
Vjerujem da je najvidljiviji trend koji ovdje treba istaći brzi razvoj poljskih ruralnih područja u ruralnim regionima nakon pristupanja EU, što je rezultat direktnih plaćanja i evropskih subvencija, a baziran je na modernizaciji i inovacijama.
Još jedan važan trend u poslednjih 20 godina je zaustavljanje procesa depopulacije u ruralnim oblastima jer je zahvaljujući različitim programima i projektima EU, u poljoprivredu uloženo neophodno finansiranje. Tekuća modernizacija poljoprivrede promjenila je strukturu upravljanja farmama. Danas, da biste vodili profitabilni agrobiznis, treba biti vrlo dobro obrazovan poljoprivrednik. Ove promjene su otvorile nove mogućnosti za mlade, obrazovane i preduzimljive ljude. Prije pristupanja EU, obično su migrirali u urbane centre u potrazi za poslom, često ostavljajući roditelje iza sebe. I ovo se definitivno promijenilo.
Kada je riječ o poljoprivredi i ekonomskim aktivnostima, mislim da možemo razgovarati o 2 glavna trenda. Jedno je objedinjavanje i konsolidacija farmi. Ako danas ne vodite zaista modernu i inovativnu farmu, da biste imali profit, vaša zemlja mora biti vrlo dobrog kvaliteta. Stoga je konsolidacija i povećanje farmi jedan od vidljivih procesa. Konsolidacija i rad na većim parcelama. Druga stvar je specijalizacija, posebno u slučaju manjih farmi. Ako želite da ostvarite profit na manjoj farmi, treba da se specijalizujete za vrlo usku proizvodnju – ali vrlo pametnu. Ili treba da proizvedete nešto što je prilično visok rizik, ali isplativo. Naročito sa bio i eko sertifikatima, seoski proizvođači mogu ostvariti veći prihod, čak i na maloj parceli.
Koji je najbolji model – podržana aktivnost – povezana sa zaustavljanjem depopulacije?
Pa, važno je reći da depopulacija nije uvek loša. Generalno je loše, ali postoje izuzeci. U dva regiona jugoistočne Poljske, naime Małopolskie i Podkarpackie, i južnom dijelu Świętokrzyskie vojvodstava, depopulacija je nekako provodljiva, jer je izdjeljenost farmi u ovom konkretnom području jednostavno prešla prag održivosti. Ove mikro farme, čak i sa vrlo uskom specijalizacijom, nikada neće biti profitabilne. Dakle, izvjesna depopulacija, neko prirodno kretanje u urbana područja je jednostavno neophodno. Ali generalno depopulacija nije dobra pojava i stvarna kriza se dešava u zapadnoj Poljskoj, na primjer u Opolszczyzna, u Donjoj Silesia.
Kako zaustaviti ovaj trend? Prvo, mislim da bismo se trebali usredsrediti na životni standard. Moći ćemo ponuditi stanovnicima ruralnih područja manje-više isti životni standard kao u slučaju gradskih ili prigradskih područja. Ne mislim da svi moramo da živimo isti stil života. Naravno, ljudi imaju različite sklonosti – neko više voli da ide u pozorište jednom nedeljno, neko više voli da prošeta šumom. Ali, moći ćemo da pružimo ljudima kulturnu i socijalnu infrastrukturu, mrežne usluge i mogućnosti privatne karijere. I dolazimo do još jedne tačke. Radi se o procesu ruralizacije – u današnje vrijeme sve više ljudi migrira iz urbanih u ruralna područja. Ali ovi novi stanovnici ne moraju nužno da se bave poljoprivrednim poslovima. Zapamtite, ove brojke se mijenjaju i danas imamo sve manje stanovnika ruralnih područja koji zapravo rade u poljoprivredi.
Koji su najbolji modeli – podržane aktivnosti – povezane sa poljoprivredom?
Ne vjerujem da postoji jedan univerzalni model. Gledajući lekcije naučene u Poljskoj, mislim da je najvrijedniji model male ili srednje porodične poljoprivrede. I šta tačno treba učiniti za podršku ovom modelu? Prije svega – borićemo se protiv dijeljenja zemljišta. Vrlo male farme nikada ne mogu biti finansijski održive. Stoga ćemo razviti program ili javnu politiku za podršku održavanju takvih farmi u okviru jedne porodice, kako bismo izbjegli dalje podjele zemlje.
Drugo – moramo ulagati u poljoprivredno proširenje – posebno u obrazovanje o biotehnologiji i obrazovanje o savremenoj preradi hrane. Zatim, potrebna nam je stimulativna šema saradnje između srednjih poljoprivrednika. Bilo formalno poput zadružnih udruženja, proizvođačkih grupa ili neformalno – poput pametnih sela ili tematskih sela.
Takođe nam je potrebna javna podrška u investicijama – na primjer programi bespovratnih sredstava za izgradnju infrastrukture, bila ona individualna ili zajednička. Na primjer, prerađivački inkubatori – u ekonomskom smislu je besmislica pružati svakom poljoprivredniku iz istog sela istu opremu za preradu. Puno je lakše, isplativije, daleko racionalnije učiniti ga zajedničkim. A mi imamo takve primjere u Poljskoj – poput inkubatora za hranu koji služi nekoliko farmi u okolini grada Sandomierz.
Diversifikacija ekonomskih aktivnosti ruralnih područja?
Zaista vjerujem da bi najbolji model bio konsolidacija koncepta ruralne diverzifikacije i razvoj lokalnih proizvoda, zajedno sa održivim razvojem ruralnih područja. Takođe je važno podržati razvoj ruralnog turizma. Seoski turizam je uvijek koristan za lokalni prehrambeni lanac, tačnije, oni se međusobno ojačavaju. Potreban nam je razvoj samoidentifikacije i prepoznavanja lokalnog proizvoda određenog ruralnog područja. Prvo započinjete sa razvojem lokalnih proizvoda, jer ih servirate svojim turistima. I to mora biti usmjereno ka ekstremnom kvalitetu. Tada počinjete da pakujete svoj proizvod, zatim ga prodajete svojim gostima i konačno prodajete na tržištu – lokalnom i međunarodnom. Tako se gradi održiv i profitabilan model. U stvari, ovo je model koji je radio u Poljskoj.
Druga stvar – trebaju nam pojednostavljeni propisi u pogledu direktne prodaje, prerade na farmi i pakovanja na farmi. I to je u toku. U novoj perspektivi za period 2021-27, ublažavanje ovog regulatornog tereta jedan je od ciljeva zajedničke poljoprivredne politike. Dakle, EU je shvatila da moramo pojednostaviti ovaj proces i smanjiti papire. Uvijek treba da pogledamo gdje su praznine i poboljšamo ono što se još može poboljšati.
Intervju je napravljen kao dio projekta podržanog u okviru „Javne diplomatije 2020 – Nova dimenzija“, koji je sufinansiran od Ministarstva spoljnih poslova Republike Poljske. Sadržaj izražava samo stavove autora i ne može se izjednačiti sa zvaničnim stavom Ministarstva spoljnih poslova Republike Poljske. Projekat sprovodi Fondacija za razvojnu politiku u Saradnji sa Mrežom za ruralni razvoj u BiH.